Aenean sollicitudin, lorem quis bibendum auctor, nisi elit.
Povijest
Postojimo od 1919.
U njihovu obiteljskom grbu tri su životinje: krava, svinja i ovca. I jedna godina, davna 1919. U Sjeverovcu, mjestu na Baniji u kojem danas nema ni 30 duša, te je godine povratnik iz Amerike Đuro Dragović kupio imanje i vratio se u rodno selo. Zasnovao je obitelj, vrijedno radio na zemlji, što su nastavili najprije njegov sin Petar, a kasnije i unuka Maca koja je u Sjeverovac “privela” i supruga Žarka Džakulu, Moslavca iz Stupovače kod Garešnice. Zapravo, kad je sedamdesetih godina prošlog stoljeća selo počelo propadati jer se mnogima tada (kao i sada) činilo da grad nudi lakši i bolji život, supruzi Džakula odlučili su iz Petrinje doći u Sjeverovac. Bila je to u najmanju ruku neobična odluka žene koja je završila pedagošku akademiju i njezina supruga sa srednjom ekonomskom. Ali, mnogima se sigurno još neobičnijom odlukom čini ona njihova sina Rodoljuba Džakule, doktora veterinarske medicine, da se 1996. godine vrati na rodnu grudu, zajedno sa suprugom Višnjom, diplomiranom ekonomisticom.
Ogroman rast od 1996.
U njihovu obiteljskom grbu tri su životinje: krava, svinja i ovca. I jedna godina, davna 1919. U Sjeverovcu, mjestu na Baniji u kojem danas nema ni 30 duša, te je godine povratnik iz Amerike Đuro Dragović kupio imanje i vratio se u rodno selo. Zasnovao je obitelj, vrijedno radio na zemlji, što su nastavili najprije njegov sin Petar, a kasnije i unuka Maca koja je u Sjeverovac “privela” i supruga Žarka Džakulu, Moslavca iz Stupovače kod Garešnice. Zapravo, kad je sedamdesetih godina prošlog stoljeća selo počelo propadati jer se mnogima tada (kao i sada) činilo da grad nudi lakši i bolji život, supruzi Džakula odlučili su iz Petrinje doći u Sjeverovac. Bila je to u najmanju ruku neobična odluka žene koja je završila pedagošku akademiju i njezina supruga sa srednjom ekonomskom. Ali, mnogima se sigurno još neobičnijom odlukom čini ona njihova sina Rodoljuba Džakule, doktora veterinarske medicine, da se 1996. godine vrati na rodnu grudu, zajedno sa suprugom Višnjom, diplomiranom ekonomisticom.
Naš prvi eko uzgoj
– Mi ovdje ne živimo po kazni nego dobrovoljno – kaže Rodoljub Džakula, nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva na kojem je oko 400 grla stoke – goveda, ovaca, crnih slavonskih svinja, hrvatskih posavaca i magaraca. Da bi ih prehranili, na 15 hektara sade kukuruz, ječam, pšenoraž i zob. Dvorištem Džakulinih trčkaraju kokoši, ima tu i paunova, zasadili su i voćnjak starih sorti, ovamo studenti sa zagrebačih fakulteta Agronomije i Veterine te Veleučilišta u Križevcima dolaze na praksu... Rodoljub Džakula autor je i Ovčarskog priručnika. Na obiteljskom gospodarstvu osim njega i supruge radi troje stalno zaposlenih radnika. Kći Sofija (21) studira veterinu, Damjan će na isti studij nakon završetka opće gimnazije, Milošu je dvanaest i on namjerava studirati strojarstvo. Djeca roditeljima pomažu.
Naši eko pašnjaci.
Kad su se roditelji 1970. vratili u selo, imali su kuću, štalu, šumu i manje od tri hektara zemlje. A mi danas u vlasništvu imamo 115 hektara zemlje. Još dvjestotinjak imamo u najmu. Započeli smo s ovčarstvom, oprezno dizali kredite, povećavali stado, kupovali svinje i goveda... Danas su svi krediti otplaćeni, osim onoga koji imamo za automobil. U mehanizaciju nismo previše ulagali, naših šest traktora ima ukupno 200 godina. Prijavili smo se za sredstva fondova EU za poljoprivredu, na mjeru 4.1 za ulaganje u mehanizaciju, pa što bude – kaže 46-godišnji Džakula dok hodamo jednim od njegovih devet dvorišta, koliko ih u Sjeverovcu ima.
